Početak i konac Yugo-rocka u Staroj školiU augustu 1989. ljeta me je Kulturna zadruga KUGA pozvala, da u renoviranoj Staroj školi u Velikom Borištofu predstavim nove hite iz stare domovine. Dvi sezone po štartu omladinske radijske emisije "Nema problema" sam rado iskoristio priliku da izvidim kako mlada publika reagira na pojedine bende.
Die Farben des Regenbogens“Kanica - Der Regenbogen" hieß den Verlag, den ich gemeinsam mit Gerhard Emrich und Jurica Csenar 1988 gründete. Bis 1997 erschienen insgesamt neun Bücher, die sich literarisch und wissenschatlich dem Burgenland und seinen Volksgruppen widmeten. Die Cover der Publikationen gestalteten unter anderem Ute Jicha, Christian Steiner und Andreas Roseneder.
Kad je nora muzika iz juga zauzela naš eterNovi fosili, Magazin i Srebrna krila su bili bendi, čija muzika je dugo dominirala gradišćanskohrvatsku scenu. Početkom osamdesetih ljet se je ali i kod nas mladja publika počela zanimati za neprilagodjenija strujanja tada još "jugoslavske" glazbene produkcije. To se je zrcalilo i u muzičkom izboru novostvorene radijske emisije za mladinu "Nema problema".
Da nam nikad ne bude sfalio šme!Od 1987. ljeta sam na Radiju Gradišće oblikovao hrvatsku emisiju za mladinu, ka se je ončas zvala "Nema problema". Istoimenu jačku su Bruji snimili četira ljeta ranije i širom barom su ju svi poznali. Kad su nas pak ORF-kolegi prosili, da im za image-trailer zjačimo pjesmu, nismo dugo premišljavali.
bild Krte i prste triba poštivatiPjesme Martina Meršića Miloradića me sprohadjaju od ditinstva. Neke sam znao recitirati napamet, od jutarnje i večernje molitve prik stare Šiše do ptice sirotice, ka u snigu nima pik pik pik. Pretirana poruka "Krta" mi pravoda nije dala mira, tako da sam pjesmu malo persiflirao.
bild Staubsaugen: Die wahre GeschichteDas Bett war weich und warm, und wie schon oft wollte ich auch an jenem Tag etwas länger schlafen. Frau Bleich hatte freilich andere Pläne: Es hatte noch nicht einmal acht Uhr geschlagen, da begann sie im Nachbarzimmer sehr gründlich staubzusaugen. Ich war wütend und sann auf Rache.
Gospodine: doba je. Ljeto je bilo jako velikoRainer Maria Rilke je jedan od mojih najdražih liričarov nimškoga jezika. Napisao je neke pjesme, ke široko i daleko otvaraju neizmjerni prostor med nebom i zemljom i me spominjaju na to, da riči stvaramo svoj svit. Stihe "Jesenskoga dana" znam napamet, po meni ovde sve štima.
Und Poetessa ging vorbeiIn seiner kurzen Amtszeit als Intendant der Schloss-Spiele Kobersdorf rückte Hans Rochelt vom klassischen Sommertheaterrepertoire ab und präsentierte Ungewohntes. Im Sommer 1987 inszenierte er sein eigenes Theaterstück “Vila und der Waasensteffl”, das Theater Panoptikum aus Prag gastierte mit seiner Interpretation des Simplicius Simplicissimus.
So wirklich ist die WirklichkeitWir schreiben das Jahr 1 nach Černobil - von Glasnost und Perestroika ist noch keine Rede. Niemand kann sagen, was 50 Kilometer von Wien entfernt, hinter dem Eisernen Vorhang, gerade vor sich geht. Alles scheint möglich, als Stefan seinen Freund Kurti anruft und ihm vorschlägt, ins Kino zu gehen.
European Jazz Master u Velikom BorištofuLegenda hrvatskoga jazza, vibrafonist i kompozitor Boško Petrović publicirao je tokom svoje karijere kih 100 albumov. Moj najdraži vinyl, koga je snimio sa sastavom BP Convention, potiče iz 1975. ljeta i nosi naslov “Zeleno raspoloženje”. Od Petrovićevoga nastupa u Staroj školi u Velikom Borištofu 29. novembra 1986. ljeta sačuvane su dvi kompozicije.
Tollkühne Männer, fliegende KistenEine Brücke über den Neusiedlersee, eine Schnellstraße von Eisenstadt nach Neusiedl, eine Müllverbrennungsanlage in Siegendorf: ginge es nach den Plänen der Arbeitsplatzsicherer und Wohlstandsbewahrer, wäre das Burgenland das fortschrittlichste Bundesland Österreichs. In den Achtziger Jahren sollte in Trausdorf ein Flughafen gebaut werden.
Zwischen Hornstein und UnterpullendorfIm Frühsommer 1984 dockte ich erstmals beim ORF an. Für die Ö3-Jugendsendung "Zickzack" besuchte ich die Folkloregruppe Hajdenjaki in Dolnja Pulja/ Unterpullendorf und einen Heurigen in Vorištan/ Hornstein, wo ich die Gäste befragte, wie es um die kroatische Sprache im Dorf bestellt sei.